22. svibanj – Svjetski dan preeklampsije

Dijeli

Svibanj je mjesec svjesnosti o preeklampsiji, 22. svibanj svjetski je dan preeklampsije, stoga želimo podsjetiti na tu tešku i opasnu komplikaciju trudnoće.

Preeklampsija je komplikacija trudnoće, koja pogađa približno pet od 100 trudnica. [1] Glavni simptomi preeklampsije su povišen krvni tlak i visoka koncentracija bjelančevina urinu. [2] Ovo stanje može biti opasno kako za majku tako i za dijete, ipak teški i rani oblici preeklampsije  (< 34 tjedna trudnoće) srećom su rijetki. [3] Redovna i kvalitetna antenatalna skrb najvažnija je za što brže otkrivanje i liječenje bolesti.

 

Preeklampsija se brzo može razviti u HELLP sindrom ili eklampsiju s životno ugrožavajućim komplikacijama po majku, koje sežu od oštećenja organa pa sve do smrti, ukoliko se ne liječe brzo i pravilno.

“HELLP” je skraćenica za tri glavna simptoma toga sindroma: hemolizu, povišene jetrne enzime i nizak broj trombocita. [4, 5]

 

Preeklampsija je jedan od najčešćih uzroka preranog poroda. Također je povezana s velikim rizikom, da će se beba roditi premala i s preniskom porođajnom težinom, budući da to stanje onemogućava razvijajući plod da primi dovoljne količine kisika i hranjivih tvari. Također postoji mogućnost, da će dijete kasnije u životu imati problema sa srcem i krvnim žilama. [5]

Preeklampsija također može imati dugoročne posljedice po majčino zdravlje. Više od 90 posto žena s teškim oblikom preeklampsije razvije kronično povišen krvni tlak 20 godina nakon trudnoće te su često pogođene bolestima srca i krvnih žila. [7] Adekvatna i kvalitetna skrb majke i dijeteta te zdrav način života (kao na primjer zdrava prehrana, tjelesna aktivnost, izbjegavanje stresa) vrlo su važni, posebice u sprječavanju dugotrajnih posljedica.

Brojni čimbenici povećavaju rizik za razvoj preeklampsije. Najčešći su: [5, 8]

Glavni znaci preeklampsije su povišeni krvni tlak i povećana sekrecija bjelančevina urinom. [2] Premda se izvana ne raspoznaje, bolest počinje već u prvom tromjesečju trudnoće. Rizik za nastanak preeklampsije treba odrediti čim prije, kako bi se provele odgovarajuće preventivne mjere – testiranje između 11. i 14. tjedna trudnoće, koje uključuje mjerenje krvnog tlaka, Doppler pregled i uzimanje uzorka majčine krvi za mjerenje specifičnih bjelančevina u posteljici, što će pokazati, postoji li rizik za razvoj preeklampsije prije pojave prvih kliničkih simptoma. [9, 10]

Ukoliko testiranje pokaže visok rizik za razvoj bolesti, liječnik može propisati promjenu životnih navika i prehrane ili dodatno uvesti aspirin u manjim dozama – time se može značajno smanjiti rizik nastanka ranog ili teškog oblika preeklampsije. [11]

Naknadno se može napraviti krvni test u drugom i trećem tromjesečju kojii analizira dvije bjelančevine iz posteljice te predviđa početak preeklampsije približno 4 tjedna unaprijed. Time se prikladno može prilagoditi učestalost ginekoloških pregleda i medicinske skrbi. [10]

Vrlo je važno da trudnice redovno odlaze na ginekološke preglede, pored toga preporučuje se redovno praćenje vrijednosti krvnog tlaka. U slučaju, da dođe do razvoja potencijalnih simptoma i znakova, kao što su glavobolja, mućenje vida, naglo povećanje tjelesne mase (više od jednog kilograma na tjedan), izrazito zadržavanje vode u tijelu ili uznemirenost, nužno je odmah konzultirati liječnika. [12]

Jedini način za konačno izlječenje preeklampsije je porod. Međutim, trudnoća bi se trebala održavati koliko god je moguće dokle god su majka i dijete sigurni, budući da se tako izbjegava prerani porod i komplikacije vezane uz njega. Prema tome trudnica s preeklampsijom trebala bi biti pod redovnim nadzorom liječnika a kada je nužno i u bolnici. [12, 6]

 

 


Reference

[1] Ukah U.V., et al. Assessment of the fullPIERS Risk Prediction Model in Women With Early-Onset Preeclampsia, Hypertension. 2018

[2] Young B., et al. Pathogenesis of Preeclampsia, Annual Review of Pathology: Mechanisms of Disease. 2010.

[3] Curiel-Balsera E., et al. Analysis of maternal morbidity and mortality among patients admitted to Obstetric Intensive Care with severe preeclampsia, eclampsia or HELLP syndrome. Medicina intensiva. 2011

[4] Haram K., et al. The HELLP syndrome: clinical issues and management. A Review. BMC Pregnancy Childbirth. 2009

[5] Karakus S., et al. Serum levels of ET-1, M30 and angiopoietins-1 and -2 in HELLP syndrome and preeclampsia compared to controls. Arch Gynecol Obstet. 2016

[6] Backes C., et al. Maternal Preeclampsia and Neonatal Outcomes. Journal of Pregnancy.  2011

[7] Turbeville H. et al. Preeclampsia beyond pregnancy: long-term consequences for mother and child. American Journal of Physiology. 2020.

[8] Cunningham F., et al. Williams obstetrics. 2014.

[9] Verlohren S., et al. The Sflt-1/PLGF ratio can rule out preeclampsia for up to four weeks in women with suspected preeclampsia: Risk factors, prediction of preeclampsia. Pregnancy Hypertension. 2016

[10] Phipps E., et al. Pre-eclampsia: pathogenesis, novel diagnostics and therapies. Nat Rev Nephrol. 2019

[11] Rolnik D., et al. ASPRE trial: performance screening for preterm pre-eclampsia. Ultrasound in Obstet Gynecol. 2017.

[12] Moura S. B. M. e. H., et al. Prevention of Preeclampsia. J Pregnancy. 2012


Dijeli