Opterećenje zdravstvenog sustava osteoporozom je značajno i raste kako populacija stari.
Osteoporoza je tiha bolest u kojoj je metabolizam kosti neuravnotežen i koštano tkivo se uklanja brže nego što se stvara. To uzrokuje da kosti postanu porozne i krhke te se povećava rizik od prijeloma. Procjenjuje se da se osteoporotski prijelom javlja svake 3 sekunde, a više od 200 milijuna žena boluje od osteoporoze u cijelom svijetu.1
Kako se očekivano trajanje života povećava, a stanovništvo stari, udio ljudi koji su izloženi riziku od osteoporotskih fraktura stalno raste.
Dostupna je učinkovita terapija za osteoporozu, ali postoje izazovi koji mogu ugroziti uspjeh terapije.
Pacijentima kojima je dijagnosticirana osteoporoza obično će biti propisana terapija kako bi se spriječio gubitak gustoće kostiju i osteoporotski prijelomi zajedno s promjenama u načinu života2. Liječenje osteoporoze u većini je slučajeva vrlo učinkovito u sprečavanju daljnjeg gubitka gustoće kostiju i osteoporotskih fraktura te može smanjiti rizik od prijeloma kuka do 40%.3 Međutim, postoje izazovi koji mogu ugroziti uspješnost terapije pacijenata:
- Loše pridržavanje terapiji4
Nedostatak upornosti i pridržavanja terapiji osteoporoze čest je i dobro prepoznat problem.4 Loše pridržavanje terapiji može biti posljedica zaboravljivosti, zabrinutosti zbog nuspojava terapije ili nemogućnosti da se vidi korist terapije. Adherencija i upornost su ključni jer imaju značajan utjecaj na smanjenje rizika od fraktura i mortaliteta.5,6 - Suboptimalni odgovor na terapiju7,8
Čak i kada se pacijenti u potpunosti pridržavaju, njihova terapija osteoporoze može biti neučinkovita. Suboptimalni odgovor na liječenje može biti uzrokovan postojanjem sekundarne osteoporoze zbog određenih medicinskih stanja ili drugih terapija koje ometaju metabolizam kostiju, slabe crijevne apsorpcije ili neadekvatne razine 25-hidroksivitamina D (25[OH]D) ili kalcija.
Prokolagen tip 1 amino-terminalni propeptid (P1NP) i karboksi-terminalni telopeptid kolagena tipa I (CTX) mogu pomoći u praćenju odgovora liječenja osteoporoze već 3 mjeseca nakon početka liječenja.9-12
Standardna praksa za procjenu odgovora na liječenje je obavljanje rutinske kontrole mineralne gustoće kostiju svaka 24 mjeseca jer se značajne promjene u mineralnoj gustoći kostiju javljaju tijekom više mjeseci. To znači da će proći 24 mjeseca prije nego što se sazna pridržava li se pacijent terapije i reagira li učinkovito na liječenje. Ranija procjena odgovora na liječenje bi bila preferirana.
Dobra vijest je da pacijenti ne moraju čekati 2 godine. Jednostavan krvni test može dati sigurnost već nakon 3 mjeseca. Markeri metabolizma kostiju (BTM) mogu se koristiti kao pomoć u praćenju terapije osteoporoze u ranijem trenutku od najčešće korištenog skeniranja gustoće kostiju dualnom rentgenskom apsorpciometrijom (DXA).9-12 Iako postoje mnogi koštani biljezi, jedan marker resorpcije kosti, CTX, i jedan marker stvaranja kosti, P1NP, preporučeni su od strane Međunarodne federacije za kliničku kemiju (IFCC) i Međunarodne zaklade za osteoporozu (IOF) kao referentni markeri.13
Potpuni panel markera metabolizma kostiju na jednoj platformi za poboljšano praćenje pacijenata.
Roche biomarkeri metabolizma kostiju su važna dijagnostička pomagala u procjeni i praćenju odgovora na terapiju osteoporoze i drugih bolesti povezanih s kostima, pružajući potpuniju sliku koštanog metabolizma nego sama denzitometrija kostiju (BMD).
- B-Crosslaps (CTX)
Pomoć u procjeni brzine resorpcije kosti, praćenje anti-resorptivnih terapija kao što su bisfosfonati - P1NP
Pomoć u procjeni stope formiranja kostiju, praćenje terapije u bolesnika s dijagnozom osteoporoze i Pagetove bolesti - Osteokalcin
Pomoć u procjeni koštane pregradnje, praćenje antiresorptivne terapije kod osteoporoze - Vitamin D
Pomoć u procjeni manjka količine vitamina D - Paratiroidni hormon (PTH)
Diferencijalna dijagnoza hiperkalcemije / hipokalcemije procjenom sekretorne aktivnosti paratireoidnih žlijezda
Reference
- Johnell, O., & Kanis, J. A. (2006). An estimate of the worldwide prevalence and disability associated with osteoporotic fractures. Osteoporosis international, 17(12), 1726-1733.
- Cosman, F., De Beur, S. J., LeBoff, M. S., Lewiecki, E. M., Tanner, B., Randall, S., & Lindsay, R. (2014). Clinician’s guide to prevention and treatment of osteoporosis. Osteoporosis international, 25(10), 2359-2381.
- Kanis J.A., Burlet N., Cooper C., et al. (2008) European guidance for the diagnosis and management of osteoporosis in postmenopausal women. Osteoporos Int 19:399.
- Modi, A., Sajjan, S., & Gandhi, S. (2014). Challenges in implementing and maintaining osteoporosis therapy. International journal of women’s health 6, 759.
- Caro, J.J., Ishak, K.J., Huybrechts, K.F., Raggio, G., & Naujoks, C. (2004). The impact of compliance with osteoporosis therapy on fracture rates in actual practice. Osteoporosis International 15(12), 1003-1008.
- Center, J.R., Bliuc, D., Nguyen, N.D., Nguyen, T.V., & Eisman, J.A. (2011). Osteoporosis medication and reduced mortality risk in elderly women and men. The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 96(4), 1006-1014.
- Lewiecki, E.M., & Watts, N.B. (2008). Assessing response to osteoporosis therapy. Osteoporosis International 19(10), 1363-1368.
- Lewiecki, E.M. (2003). Nonresponders to osteoporosis therapy. Journal of Clinical Densitometry 6(4), 307-314.
- Naylor, K., & Eastell, R. (2012). Bone turnover markers: use in osteoporosis. Nature Reviews Rheumatology 8(7), 379.
- Delmas, P.D., Eastell, R., Garnero, P., Seibel, M. J., & Stepan, J. (2000). The use of biochemical markers of bone turnover in osteoporosis. Osteoporosis international, 11(18), S2-S17.
- Eastell, R., Pigott, T., Gossiel, F., Naylor, K.E., Walsh, J.S., & Peel, N.F. (2018). DIAGNOSIS OF ENDOCRINE DISEASE: Bone turnover markers: are they clinically useful?. European journal of endocrinology 178(1), R19-R31.
- Diez-Perez, A., Naylor, K.E., Abrahamsen, B., Agnusdei, D., Brandi, M.L., Cooper, C., & Hadji, P. (2017). International osteoporosis foundation and european calcified tissue society working group. Recommendations for the screening of adherence to oral bisphosphonates. Osteoporosis International, 28(3), 767-774.
MC-HR-01550