Dijeli

Je li sigurno imati još jedno dijete?

Preeklampsija može biti zastrašujuće iskustvo. Može se pojaviti iznenada, može imati teški oblik i može se pojaviti i do šest tjedana nakon porođaja. Preeklampsija je ozbiljna bolest i predstavlja značajan udio u smrtnosti dojenčadi i majke.1 Ako je žena imala preeklampsiju u prvoj trudnoći, možda će se bojati ponovno zatrudnjeti. Evo što treba znati.

Opasnosti preeklampsije

Preeklampsija je poremećaj krvnog tlaka koji se javlja samo u trudnoći. Može uzrokovati komplikacije, uključujući oštećenja vitalnih organa, posebno bubrega i jetre. Budući da se mnogi simptomi mogu maskirati uobičajenim poteškoćama zbog trudnoće, kao što su natečene noge, glavobolje ili mučnina, ponekad preeklampsija ostane nedijagnosticirana.

Preeklampsija se obično javlja nakon dvadesetog tjedna. Nažalost, što se ranije javi, to je veća opasnost od:

  • preuranjenog porođaja
  • male porođajne mase, zbog ograničenog protoka krvi kroz arterije, zbog čega se fetus ne opskrbljuje dovoljnom količinom kisika i hranjivih tvari
  • abrupcije posteljice, pri čemu se posteljica odvaja od stijenke maternice uzrokujući teški gubitak krvi
  • napadaja (eklampsija)

Rizik od preeklampsije u idućoj trudnoći

Rizik od ponovne pojave općenito ovisi o tome koliko je ozbiljna preeklampsija bila prvi put. U pravilu, što se ranije u trudnoći bolest pojavi, to će njezin tijek biti teži te je vjerojatnije da će je žena ponovno dobiti.2 Do 20% žena koje su imale preeklampsiju ponovno će je imati u idućoj trudnoći.

Važno je napomenuti i da se kod 10 –20 % slučajeva teške preeklampsije javlja HELLP sindrom3 .

HELLP je kratica za hemolizu, povišene jetrene enzime i snižene trombocite /eng. hemolysis, elevated liver enzymes and low platelet count/.

Može uzrokovati raspadanje crvenih krvnih zrnaca, stvaranje krvnih ugrušaka i akutno oštećenje jetre. Ako je žena već imala HELLP sindrom, drastično se povećava rizik od ponovnog javljanja u sljedećoj trudnoći.4

Savjeti za sljedeću trudnoću

Znanstvenici ne znaju zašto se kod nekih žena javlja preeklampsija, a kod drugih ne. Međutim, poznati su neki od čimbenika rizika:

  • osobna ili obiteljska anamneza
  • kronična hipertenzija ili druga stanja kao što su bubrežna bolest, lupus ili dijabetes
  • dob (žene mlađe od 20 ili starije od 40 godina)
  • pretilost
  • višestruka trudnoća
  • manje od dvije godine ili više od 10 godina razmaka između trudnoća
  • trudnoća uz pomoć potpomognute oplodnje in vitro (IVF)

Navedeni čimbenici rizika ne mogu se spriječiti, ali postoji nekoliko jednostavnih mjera koje mogu pomoći i zaštititi žene.

ako žena koja je imala preeklampsiju planira imati više djece, njezin liječnik najprije treba testirati krvnu sliku i ispitati bubrežnu funkciju te provjeriti postoje li abnormalnosti zgrušavanja ili moguće tromboze, koje su povezane s tim stanjem. Ako je žena već trudna, pomoću probira u prvom tromjesečju moguće je precizno i neinvazivno procijeniti njezin osobni rizik za razvoj preeklampsije.

najbolji način liječenja preeklampsije jest postaviti dijagnozu što je ranije moguće. Liječnik će vjerojatno uzeti uzorke krvi i urina čije će vrijednosti koristiti kao temelj za usporedbe tijekom trudnoće. Sumnja na preeklampsiju može se potvrditi jednostavnim krvnim testom. Rezultati pokazuju može li se u iduća četiri tjedna isključiti razvoj te bolesti.5

prekomjerna tjelesna masa podiže vrijednosti krvnog tlaka i usporava protok krvi kroz vene, što povećava rizik od stvaranja ugrušaka. Sve dok liječnik dopušta tjelesnu aktivnost, važno je sudjelovati u laganim aktivnostima. No potrebno je voditi brigu o svojim granicama.

prije nego što ponovno zatrudni, žena koja je preživjela preeklampsiju, a koja ima dijabetes ovisan o inzulinu, mora dodatno paziti da drži dijabetes pod kontrolom. Isto tako, potrebno je otkriti i ispravno pratiti sva druga zdravstvena stanja.

U slučaju rizika od preeklampsije, liječnik će vjerojatno propisati lijek za razrjeđivanje krvi u prvom tromjesečju radi snižavanja krvnog tlaka.6

Dr. Stefan Verlohren, konzultant i viši predavač za maternalnu i fetalnu medicinu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Charité u Berlinu

Treba li to učiniti?

Na pitanje što bi preporučio ženi koja se boji ponavljanja preeklampsije, dr. Stefan Verlohren, konzultant i viši predavač za maternalnu i fetalnu medicinu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Charité u Berlinu, izjavio je kako bi je ohrabrio. Uz nove metode dijagnostike i praćenja, u današnje je vrijeme znatno lakše predvidjeti pojavu preeklampsije. “Sada možemo sa sigurnošću reći pacijentima hoće li se bolest ponoviti, a u kasnijoj fazi trudnoće možemo ponovno koristiti probir kako bismo prilagodili rizik.” A nuspojava? Sigurna pacijentica koja može više uživati u svojoj trudnoći.

Literatura

  1. Verlohren, S., Galindo, A., Schlembach, D., Zeisler, H., Herraiz, I., et al. (2010). An automated method for the determination of the sFlt-1/PIGF ratio in the assessment of preeclampsia. Am J Obstet Gynecol. 202(2), 161.e1-161.e11.
  2. Ukah, U.V., Payne, B., Hutcheon, J.A., et al. (2018) Assessment of the fullPIERS Risk Prediction Model in Women With Early-Onset Preeclampsia. Hypertension. http://hyper.ahajournals.org/content/early/2018/02/09/HYPERTENSIONAHA.117.10318.
  3. Karakus, S., Bozoklu Akkar, O., Yildiz, C. et al. (2016). Serum levels of ET-1, M30 and angiopoietins-1 and -2 in HELLP syndrome and preeclampsia compared to controls. Arch Gynecol Obstet. 293 (2) 351-359.
  4. Malmström, O., Morken, N.H. (2018) HELLP syndrome, risk factors in first and second pregnancy: a population-based cohort study. AOGS. http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/aogs.13322/abstract.
  5. Verlohren, S., Llurba, E., Chantraine, F. (2016). The Sflt-1/PLGF ratio can rule out preeclampsia for up to four weeks in women with suspected preeclampsia: Risk factors, prediction of preeclampsia. Pregnancy Hypertension. 6(3):140-141.
  6. Rolnik, D.L., Wright, D., Poon, L.C.Y., et ail. (2017) ASPRE trial: performance screening for preterm pre-eclampsia. Ultrasound in Obstet Gynecol. 50(4):492-495.

MC-HR-01539


Dijeli